Jeste li ikada imali prijatelja koji je bio sumnjičav prema drugim ljudima bez ikakvog razloga? Ili, možda vrlo osjetljiv i ne podnosi kritiku? Onda postoji mogućnost, vaš prijatelj pripada skupini ljudi koji su paranoični. Paranoično ili "parno" često se govori opušteno u svakodnevnom životu. Zapravo, ovo stanje je ozbiljnije nego što izgleda, jer je uključeno kao mentalni poremećaj. Da, paranoični poremećaj osobnosti je stvaran.
Saznajte više o paranoidnom poremećaju osobnosti
Paranoidni poremećaj osobnosti ili
paranoidni poremećaj ličnosti, u ekscentrični tip ličnosti. Odnosno, ponašanje paranoičnih ljudi drugi često smatraju čudnim ili neobičnim. Ljudi koji su paranoični, vrlo često se osjećaju sumnjičavo. Vjeruju da postoje i drugi ljudi koji ih žele povrijediti i uvijek preispituju pozadinu postupaka koje im drugi ljudi čine, iako su ti postupci vrlo jednostavni i bezopasni. Često se pojavljuje kod mladih odraslih osoba, s tim stanjem češće pate muškarci nego žene. Obično se ne "diraju" sa stvarnim svijetom i smatraju da je ono što misle normalno. Uvijek pretpostavljaju da će netko drugi prijetiti, izdati, iskorištavati i nauditi. Kao rezultat toga, neće razgovarati o svojim osjećajima niti se povjeriti drugima. Svoje će sumnje zadržati za sebe, jako dugo.
Što osobu čini paranoičnom?
Uzrok paranoidnog poremećaja osobnosti do sada nije sa sigurnošću poznat. Međutim, moguće je da biološki i psihološki čimbenici igraju ulogu u tome. Osobe s ovim poremećajem također općenito imaju obiteljsku povijest shizofrenije i deluzijskih poremećaja. Stoga se smatra da genetska stanja također igraju ulogu faktora rizika za paranoju. Konačno, povijest fizičkog i emocionalnog zlostavljanja također se smatra pokretačem nastanka paranoidnog poremećaja osobnosti.
Ovo su znakovi i karakteristike paranoje
Ljudi koji su paranoični, uvijek će oko sebe izgraditi visoku "tvrđavu". Jer, vjeruju da će uvijek biti drugih ljudi koji će ih pokušati povrijediti i zaprijetiti. Naravno, ove sumnje su uglavnom neutemeljene. Zbog te pretjerane sumnjičavosti, paranoične osobe teško će se približiti onima oko sebe, kako u prijateljskim tako i u radnim krugovima. Prema Vodiču za pomoć, evo znakova paranoje koje možete prepoznati.
- Sumnjajte u predanost, odanost ili povjerenje drugih i vjerujte da ih drugi iskorištavaju i obmanjuju
- Ustručavajte se davati informacije drugima jer se boje da će jednog dana informacije biti iskorištene za njihovo "uništenje"
- Općenito su hladne osobnosti, nemaju bliske odnose s drugima i skloni su biti ljubomorni i posesivni, jer se boje biti izdani
- Ne može oprostiti drugima i osvetoljubiv je
- Skloni su biti tvrdoglavi, imaju mnogo neprijatelja i ne žele izgubiti
- Njegovi osjećaji su previše osjetljivi i ne može prihvatiti kritiku drugih
- Uvijek tražite skrivena značenja u onome što drugi ljudi rade
- Ne vjerujte da im je partner vjeran i često ih optužujte za prevaru
- Ne mogu vidjeti utjecaj koji imaju na problem, jer vjeruju da su uvijek u pravu
- Teško se opustiti.
- Često osuđuje druge i loše osuđuje druge
- Osjećaj da drugi ljudi napadaju njihov karakter, čak i ako to nije vidljivo i često odgovara ljutnjom i odgovara na tuđe riječi
[[Povezani članak]]
Kako se riješiti simptoma paranoidnog poremećaja
Prilično je zamorno čitati gore navedene paranoične osobine, zar ne? Međutim, ovaj poremećaj osobnosti, iako izgleda teško, ipak se može izliječiti. Liječenje paranoičnih ljudi doista može biti izazov za stručnjake. Jer, osobnost koju imaju natjerat će ih da izbjegavaju i ne žele se liječiti, jer ne osjećaju da u njemu nešto nije u redu. Samo kada su spremni prihvatiti da s njima doista nešto nije u redu, liječenje može uspjeti. Liječenje se može provoditi logopedskim ili psihoterapijskim metodama.
- Pomaganje osobama s paranoidnim poremećajem osobnosti da se nose sa svojim stanjem
- Naučite komunicirati s drugima u drugim društvenim situacijama
- Pomozite smanjiti osjećaj paranoje koji osjećaju
U nekim slučajevima također se daju lijekovi, osobito kod paranoičnih pacijenata koji također imaju povijest depresije i anksioznih poremećaja. Vrste lijekova koje se daju mogu varirati, uključujući antidepresive, benzodiazepine i antipsihotike. Za postizanje najboljih rezultata liječenja, kombinacija psihoterapije i lijekova smatra se najučinkovitijim korakom.
